Celer: hrskav i svjež plod

Celer može težiti i do jednog kilograma. Svježina stabljika može se prepoznati po intenzivnoj zelenoj boji, a peteljke ni listovi ne smiju imati nikakve promjene boja. Prutovi bi se morali moći prelomiti. Ako se samo savijaju, nisu toliko svježi. Celer je po aromi nešto blaži od korijena celera, no svejedno posjeduje njegovu karakterističnu pikantnost. Također, za tipičan okus celera zaslužno je eterično ulje koje se naziva apiin.

Celer izvorno potječe iz područja Sredozemlja. Države poput Izraela, Španjolske i Italije sve do danas smatraju se glavnim područjima uzgoja celera. U drevnom Egiptu cvjetovi i listovi celera smatrali su se ljekovitom biljkom i polagali u grobove. Poglavito se uzgaja u državama Beneluksa, u Francuskoj i u Njemačkoj.

Celer je svestrano upotrebljiv. Na primjer, može se konzumirati u juhama, sirov s dipovima, kao povrće kuhano na pari ili pak u obliku soka. U pravilu se konzumiraju samo stabljike. Međutim, listovi također sadrže zdrave sastojke te se mogu, na primjer, upotrebljavati kao začin u juhama ili umacima ili pak kao bilje za dodatno pojačavanje okusa.

Ovako se čuva celer

Celer se može čuvati u hladnjaku do dva tjedna. U tu bi se svrhu morao čuvati u plastičnoj vrećici u pretincu za povrće. Najbolje je dvaput zarezati plastičnu vrećicu kako bi kondenzirana voda mogla isteći, a celer ostao hrskav i svjež. Vrlo se dobro može i zamrznuti kada se pakira po porcijama, kako skuhan, tako i sirov. Tako se u zamrzivaču može čuvati do dvanaest mjeseci.

Ovo povrće u obliku stabljike iznimno je niskokalorično i odlikuje se dobrim hranjivim vrijednostima, čije je djelovanje antioksidacijsko te pruža zaštitu našim stanicama. Osim toga, ima i dijetalno i ljekovito djelovanje, a usto i odličan okus. Zbog visokog udjela kalija, celer ima i diuretski učinak.