Pšenične mekinje: zasitna dijetalna vlakna

Pšenične mekinje dio su pšeničnog zrna koji ostaje nakon što se brašno prosije. Najvećim su to dijelom vanjski slojevi zrna, ali i presadnice. Ovisno o vrsti žitarice, uz pšenične mekinje postoje i mekinje od zobi, ječma ili pravog pira. Kao navodno bespotreban, otpadni proizvod, ljudi dugo vremena pšeničnim mekinjama nisu pridavali gotovo nikakvu pozornost. Međutim, upotrebljavale su se kao krmivo.

Zato su proizvodi od cijelog zrna tako zdravi

Kod brašna od integralnog zrna ne nastaju nikakvi ostaci jer se za njegovu proizvodnju upotrebljava i prerađuje cijelo zrno. To je razlog zašto su stvarni proizvodi od integralnog zrna tako zdravi: pšenične mekinje pune su hranjivih tvari i dijetalnih vlakana.

Brojni ljudi cijene pšenične mekinje zbog njihova visokog udjela vitamina i mineralnih tvari te pozitivnog učinka na probavu. Stoga se mekinje rado uvrštavaju u svakodnevnu prehranu. Međutim, pri tome je potrebno obratiti pozornost na to da se istovremeno konzumira dovoljna količina tekućine jer je ona dijetalnim vlaknima potrebna za bubrenje. Pravilo pri tome glasi: na svaku jušnu žlicu mekinja potrebno je popiti čašu vode. Pšenične mekinje trebaju se čuvati na suhom i hladnom mjestu koje je zaštićeno od svjetla. Kada se tako čuvaju, njihov rok trajanja iznosit će nekoliko mjeseci. Ako njihov okus postane pokvaren, više se ne bi smjele konzumirati.

Pšenične mekinje idealno su prikladne za poticanje probave jer su bogate dijetalnim vlaknima. Pšenične mekinje nisu topive, što znači da se ne mogu apsorbirati u probavnom traktu te bubre u tekućini. Tako primjenjuju tlak na crijevnu stijenku te potiču kretanje (peristaltiku) crijeva. Pšenične mekinje pomažu i pri mršavljenju. Bubrenjem se volumen ove hranjive kaše povećava i širi u želucu. Zahvaljujući tomu širenju, osjećaj sitosti ranije će nastupiti. On je usto vrlo dugoročan jer dijetalna vlakna kao teško probavljiva hrana od jednostavnih ugljikohidrata dulje preostaju u želucu.