Artičoka: cvijet koji je jestiv

Mesnata dna pojedinih listova artičoke jestiva su. Kada je riječ o okusu, imaju blago kiselkast ili malo gorak okus. Iako to nije po svačijem ukusu, uz pravi umak svakako se isplati kušati je. Među najpoznatije sorte artičoke ubrajaju se Camus de Bretagne, Romanesco i Catanese.

Kod mladih artičoka posebno su popularne sorte Violetto, Violetto di Toscana i Tudela. Na temelju svojih sastojaka artičoke potiču apetit, pospješuju probavu i snižavaju razinu kolesterola. Gorka tvar cinarin, koja je sadržana u artičokama, potiče metabolizam te se pozitivno odražava na želudac, jetru i žuč. Također, artičoke zbog sadržanih flavonoida imaju i dijetalno djelovanje. 

Do sada nije bilo moguće razjasniti odakle artičoka izvorno potječe. Brojni botaničari polaze od činjenice da se domovina ovog ploda nalazi u Arabiji, Iranu ili na području Sredozemlja. Međutim, divlji oblik artičoke vjerojatno je bio puno manji od primjeraka koji se danas uzgajaju. Budući da se biljka zbog svojeg izgleda nekoć u brojnim regijama smatrala otrovnom, dugo se uzgajala samo zbog dekorativne upotrebe njezinih lijepih, ljubičastih cvjetova. Artičoka je uspjela osvojiti kuhinje svijeta tek nakon otkrića njezina izvrsnog okusa. Danas se artičoke uzgajaju diljem svijeta u toplim klimatskim predjelima. U Europi je uzgoj iznimno popularan u zemljama kao što su Španjolska, Italija ili Francuska. Ostala poznata mjesta uzgoja izvan Europe su, uz Tursku, također Egipat, Maroko, Alžir i Izrael. 

U gurmanskoj se kuhinji pogotovo neotvoreni cvjetni pupoljci cijene kao posebna poslastica. Čim se cvjetovi otvore, artičoke obiluju vlaknima i stoga ih se više ne može jesti. Od izraslih artičoka u pravilu se upotrebljava samo dno, odnosno njezina srž, koja je nježna poput maslaca i mekana.

Kada je riječ o mladim artičokama, može se pojesti cijeli cvijet, uključujući stabljiku i takozvano „sijeno”. Kod artičoka koje se kuhaju cijele, također se može pojesti voćno meso koje se nalazi na listovima. Dok ono ima donekle gorak okus, srži se odlikuju vrlo blagom aromom.

Po ovome ćeš prepoznati artičoke

Tijekom kupnje artičoka uvijek obrati pozornost na to da artičoke budu punašne na dodir te da se na njima ne nalaze nikakve smeđe ni suhe mrlje. Crne točkice na stabljici loš su znak i daju do znanja da je riječ o starijem plodu. 

Artičoke se ne preporučuju samo zbog okusa, već i sa zdravstvenog stajališta. One sadrže velike količine vitamina A, B i E te kalcija, željeza i magnezija. Konzumacija artičoke djelomično može pokriti i 10-struku dnevnu potrebu za ovim tvarima.