Komorač: između anisa i kopra
Komorač je štitarka. Svi dijelovi komorača svestrano se mogu upotrebljavati u kuhinji. Glavno razdoblje berbe seže od rujna do listopada. U pogledu komorača razlikuje se između divljeg, „pravog” komorača, koji je iznimno gorak, te najčešće upotrebljavanog vrtnog komorača.
Komorač ima ova posebna svojstva
Komorač (Foeniculum vulgare) dvogodišnja je zeljasta začinska i povrtna biljka, pripada obitelji štitarki i može narasti do dva metra visine. Karakteristične su, između ostalog, njegove gole peteljke te lukovice nalik gomoljima. Komorač ima intenzivan miris koji podsjeća na anis. Listovi komorača dvostruko su ili trostruko pernati. Za konzumaciju su prikladne kako lukovice tako i listovi. Postoje tri podvrste:
- povrtni komorač
- začinski komorač i
- gorki komorač
Odakle izvorno potječe komorač?
Porijeklo komorača vjerojatno se nalazi u području Bliskog istoka i prostoru Sredozemlja. On danas raste u Italiji, ali i na jugu Francuske, sjeveru Afrike, u Grčkoj, Španjolskoj i u Nizozemskoj. Male količine mogu se pronaći i na jugu Njemačke.
Kada je sezona komorača?
Komorač je dostupan tijekom cijele godine. Međutim, njegova glavna sezona traje od lipnja do listopada. U Španjolskoj, Italiji i Francuskoj komorač raste od listopada do svibnja na otvorenom te odande dolazi do nas. Od svibnja do lipnja komorač se prvenstveno uvozi iz Nizozemske.
Za što se može upotrebljavati komorač i kako se treba čuvati?
Komorač je popularna sorta povrća. Komorač se kao sastavni dio upotrebljava kako u mediteranskoj, tako i u azijskoj i indijskoj kuhinji. Kao začin su idealno prikladni prvenstveno listovi. Gomolj komorača može se sirov preraditi u salatu ili pak kuhan kao povrće. Komorač je idealan prilog ribljim jelima. Sjemenke komorača usto su idealno prikladne kao začin. One će mesu, juhama, kobasicama i pecivima podariti posebnu notu.
Ovako se treba čuvati komorač
Vanjština komorača nije ništa posebno, no njime bi se moralo rukovati oprezno jer ne podnosi intenzivan pritisak te na njega reagira ružnim smeđim mrljama. Komorač se može čuvati dulje vrijeme. U foliji za očuvanje svježine može se do 14 dana čuvati u pretincu za povrće hladnjaka. Međutim, nakon što se zareže, komorač bi se morao što prije potrošiti jer se putem mjesta reza mogu izgubiti vitamin C i vrijedna eterična ulja sadržana u komoraču.
Što možeš pripremiti od komorača
Ovo se nalazi u komoraču
Osim folne kiseline i vitamina C, u komoraču se nalaze i magnezij, kalcij, kalij te važne mineralne tvari i elementi u tragovima. Posebna vrijednost pripisuje se komoraču zbog sadržanih eteričnih ulja. Ona su zaslužna za ljekoviti učinak komorača.
kcal: 31 kcal
Ugljikohidrati: 7,3 g
Bjelančevine: 1,24 g
Masti: 0,2 g
Vitamin A: 48 µg
Vitamin B1: 0,01 mg
Vitamin B2: 0,032 mg
Vitamin B6: 0,047 mg
Vitamin C: 12 mg
Vitamin E: 0,58 mg
Kalcij: 49 mg
Željezo: 0,73 mg
Kalij: 414 mg
Magnezij: 17 mg
Natrij: 52 mg