Učitavanje podataka o poslovnici

Tvoji će podaci biti poslani.
Tvoja poslovnica

Prethodno odabrane poslovnice

Povrće: vitalne tvari i minerali

Pojam „povrće” opisuje generički izraz za hranu biljnog podrijetla. Za razliku od voća, povrće je korijenje, lišće ili drugi jestivi dio biljke. Postoji i podjela na proljetno, ljetno, jesensko i zimsko povrće, koja se može povezati s odgovarajućim razdobljima berbe.

Dobro je znati

Povrće ima ova posebna svojstva

Povrće uključuje sve usjeve koje koriste ljudi i koji su prikladni za konzumaciju i proizvodnju stočne hrane. Korijeni, gomolji, stabljike i lišće obično se dobivaju iz jednogodišnjih, dvogodišnjih ili višegodišnjih biljaka te se u skladu s tim kuhaju, kuhaju na pari, suše, prže, peku na žaru, konzerviraju ili jedu sirove. Mnogo je povrća prikladno i kao sirovo povrće i može se jesti bez posebne pripreme. Pojam prehrambene namirnice „povrće” također uključuje grašak, leću i zrna žita, kada je riječ o sjemenu povrća.

Svježe sorte povrća u detaljnom prikazu

Razlika između krupnog i sitnog povrća

Osim podjele na proljetno, ljetno, jesensko i zimsko povrće, imamo i onu na krupno i sitno povrće, koje se razlikuje po ćvrstoći strukture stanične stijenke. Krupno povrće uključuje, na primjer, bijeli kupus, kelj, mrkve kao i celer, mahune i većinu zimskog povrća. S druge strane, povrtne rajčice, špinat, kao i španjolski zmijak i šparoge, na primjer, popularni su predstavnici sitnog povrća. Kad je riječ o okusu, povrće ima vrlo raznolik spektar različitih aroma. Na primjer, dok je hren ljut i začinjen, salata ima neutralni okus, a rajčice su relativno slatke.


Podrijetlo

Odakle izvorno potječe povrće?

Čak su i prvi sjedilački ljudi pokušavali aktivno uzgajati biljke koje su prije bile brane samo kao samoniklo povrće. Otprilike u to vrijeme razvijene su prve metode uzgoja za aktivan uzgoj različitog povrća. Uzgoj povrća u početku je služio kao potpora lovu, čiji prinosi više nisu mogli držati korak s brzo rastućim stanovništvom unutar pojedinih naselja. U antici je, međutim, razvijeno prvo urbano povrtlarstvo. Tamo su se ukrasni vrtovi prvenstveno koristili za dobivanje hrane, ali i kao mjesto za opuštanje. Tek se u srednjem vijeku seljačko povrtlarstvo, koje je daleko premašilo domaće potrebe, proširilo u velikim dijelovima Europe. Prije svega, uzgajalo se trajno povrće poput graška ili graha, kao i razne vrste kupusa. 


Sezona

Kada je sezona povrća?

Različite vrste povrća imaju različita vremena berbe, pa postoji bogat izbor povrća tijekom cijele godine. Neke se sorte također mogu dobro čuvati kako bi bile dostupne i nakon razdoblja berbe.


Upotreba i čuvanje

Za što se može upotrebljavati povrće i kako se treba čuvati? 

Svježe sorte povrća u detaljnom prikazu

Povrće je služilo ljudima kao osnovna hrana nekoliko tisuća godina i uvijek se upotrebljavalo za pripremu raznih jela, poput salata, juha, povrtnih složenaca, jela s roštilja, umaka i druge hrane. Većina povrća može se jesti i sirovo – međutim, za mnoge vrste povrća poželjno ih je prethodno termički obraditi.

Veliki dio povrća uzgojenog u svijetu također se koristi za proizvodnju stočne hrane. Većinu povrća treba pojesti brzo i ne može se dugo čuvati. U pravilu se može čuvati u odjeljku za povrće u hladnjaku. 



Sastojci

Ovo se nalazi u povrću

Svježe sorte povrća u detaljnom prikazu

Povrće je jedna od najzdravijih namirnica i nudi ljudskom organizmu obilje vrijednih vitalnih i mineralnih tvari, kao i sekundarnih fitokemikalija. Povrće sprječavaju moguće bolesti jačanjem imunološkog sustava tijela. Nadalje, podržava brojne metaboličke aktivnosti u tijelu, a također ima i alkalni učinak, što je osobito povoljno kada se istovremeno konzumira puno mesa. Stoga se jako preporučuje redovita konzumacija različitih vrsta povrća. Ipak, treba obratiti pozornost na moguće alergije ili intolerancije na hranu.

Više o sastojcima povrća

Povrće je izuzetno niskokalorična namirnica, no koja je istovremeno bogata hranjivim tvarima. U 100 grama povrća obično se nalazi između 20 i 80 kalorija. U pogledu makronutrijenata, oni se dijele na sva tri makronutrijenta bjelančevine, ugljikohidrate i masti (posebno nezasićene masne kiseline).

Zrelo povrće nudi u prosjeku jedan do pet grama bjelančevina na 100 grama, oko dva do 15 grama ugljikohidrata na 100 grama (uključujući velike količine vlakana) i do 20 grama masti na 100 grama proizvoda. Svježe povrće također je izvrstan izvor raznih minerala poput kalija, natrija, kalcija, kao i željeza, fosfora i magnezija. Osim toga, u zrelom se povrću još kriju brojne vitalne tvari – na primjer, vitamini A, B6 i B12 te C, D i E.