Grašak: ukusan zeleni prilog

Grašak raste na zeljastim, jednogodišnjim biljkama i okružen je mahunama graška. Pri tome je riječ o zelenim lisnatim čahurama mahuna, zbog kojih su mahunarke dobile svoj naziv. Sam je grašak u čahurama poredan jedan pokraj drugog te se odlikuje svjetlozelenom ili zelenom bojom. Unutrašnjost graška također je svjetlozelena ili pak bijela te mekane konzistencije.

Zreli grašak ima promjer od jednog do dva centimetra, uz težinu od svega nekoliko grama. Mahunarke se upotrebljavaju za proizvodnju namirnica za ljude i kao hrana za životinje. Karakteristični za zreli grašak su kako hrskava konzistencija, tako i blago slatkast, svjež okus. Grašak se može jesti sirov, kuhan, pržen ili kuhan na pari.

Kod graška riječ je o namirnici koju čovjek već nekoliko tisuća godina aktivno uzgaja. Njegovo podrijetlo seže do područja Male Azije, odakle se grašak zatim postupno širio sve do europskog prostora. Danas se grašak uzgaja gotovo posvuda na svijetu te u skoro svim klimatskim zonama. 

Grašak se može upotrijebiti na brojne načine. Upotreba kao povrće za juhu ili povrtni prilog sočnim jelima predstavlja najčešće oblike upotrebe. Osim toga, grašak se može upotrijebiti i za proizvodnju pirea od graška ili pljeskavica. Grašak u obliku svježeg povrća može se čuvati nekoliko dana. Za razliku od njega, dulje se može čuvati grašak u zamrznutu ili sušenu obliku.

Grašak se odlikuje visokim udjelom dijetalnih vlakana, zbog čega je dobar za probavu. Također, grašak sadrži brojne vitalne i mineralne tvari te je stoga, ukupno gledano, zdrava i niskokalorična namirnica.