Tofu: omiljena alternativa mesu

Tofu u pravilu ima bijelu ili bež boju te spužvastu konzistenciju. Kuhanjem, prženjem ili pečenjem na roštilju njegova se konzistencija postupno učvršćuje. Pripremljen tofu k tomu će imati smećkastu boju, koja podsjeća na karamelu.  Po okusu je tofu razmjerno neutralan i prilagođava se aromi namirnice s kojom se miješa. Stoga se tofu može posebno dobro kombinirati s cijelim nizom namirnica. Tofu je niskokaloričan i odličan izvor bjelančevina.

Ovako nastaje tofu

Postupak proizvodnje tofua nalikuje proizvodnji sira iz mlijeka: udio bjelančevina sojina mlijeka dodavanjem koagulansa dovodi se do stanja mirovanja, tekući dijelovi se odlijevaju, a čvrsta, zaustavljena masa preša se u blokove. Kao koagulans služe magnezijev klorid, limunska kiselina ili kalcijev sulfat. Kako bi se postigla optimalna konzistencija, koagulansi se često i miješaju. 

Podrijetlo tofua može se lokalizirati na Kinu prije 1000 do 2000 godina. U tomu se razdoblju tofu u velikom stilu proizvodio od zrna soje. Krajem 20. stoljeća počeo se širiti i ostalim dijelovima svijeta, a danas se smatra jednom od najvažnijih vegetarijanskih, odnosno veganskih osnovnih namirnica.

Tofu vegetarijancima i veganima služi kao alternativa mesu jer je kod njega riječ o biljnom izvoru proteina. Brojni alternativni proizvodi mesu također se proizvode od tofua. Tofu se može jesti sirov, kuhan, kuhan na pari ili pržen. Tofu se prvenstveno može čuvati u hladnjaku. Hladni lanac ne bi se smio prekinuti sve do upotrebe. Nakon otvaranja pakiranja, tofu mi se morao potrošiti unutar nekoliko dana.

Tofu je iznimno bogat proteinima te sadrži brojne vitalne i mineralne tvari, zbog čega je kod njega riječ o iznimno zdravoj namirnici. Biljne bjelančevine koje su sadržane u tofuu vrlo se pozitivno odražavaju na zdravlje ljudskog organizma.