Krumpir: gomolj pun zdravlja

Krumpir je gomolj biljke krumpira. Trebalo je proteći relativno puno vremena dok se ovi gomoljasti izdanci biljke krumpira posebno bogati škrobom nisu napokon probili nakon što su ih pomorci donijeli sa sobom tijekom 16. stoljeća, no zatim je počela neusporediva priča o uspjehu. Biljka ima između deset i 25 gomolja. Oni služe kao spremnici hranjivih tvari i vode. Krumpir može biti bijele, žute, smeđe, svjetlocrvene ili ljubičaste boje ili pak boje okera. Na njegovu aromu utječe i tlo u kojemu krumpir raste; primjer za to je mladi krumpir.

Velika raznolikost sorti

Velika raznolikost sorti razlikuje se po okusu nakon berbe, od vrlo rane do kasne sorte, i to po boji te dotičnoj rezistenciji tijekom kuhanja. Tako je tvrdi krumpir s čvrstim mesom idealan kao krumpir za guljenje ili slani krumpir, dok je krumpir s brašnastim mesom idealan za pire, juhe ili knedle. Također, tvrdnja da krumpir deblja nije točna: 100 grama sadrži svega oko 70 kilokalorija. Osim toga, ispod kore nalaze se brojni proteini, vitamini i mineralne tvari.

Domovina krumpira nalazi se na visoravnima Anda, odnosno u obalnim područjima Bolivije, Perua i Čilea. Arheološkim nalazima potvrđeno je da su indijanski prastanovnici ondje već prije gotovo 2000 godina ciljano uzgajali krumpir. Međutim, pretpostavlja se da njegov uzgoj putem ljudi seže puno dulje unatrag u povijest, čak od 4000 do 7000 godina. Najstariji tragovi divljeg krumpira, čija se starost procjenjuje na 13 000 godina prije Krista, pronađeni su na čileanskom otoku Chiloéu, dugačkom 190 kilometara i širokom 50 kilometara. Španjolci su donijeli krumpir, koji se na španjolskom naziva „patata”, u 16. stoljeću u Europu. No tek je sredinom 18. stoljeća prepoznata vrijednost krumpira kao namirnice.

Bez obzira na to hoće li se krumpir posoliti, guliti ili peći, gnječiti, pasirati, usitnjavati ili u cijelosti iskoristiti, na primjer, za krokete, pite ili tortilje, on će se prilagoditi svakom jelovniku. Klasični načini pripreme krumpira su pečeni krumpir, krumpir omotan u foliju ili krumpir pečen u pećnici, prženi krumpir, karamelizirani krumpir, krumpir „Duchesse”, pire od krumpira, gratinirani krumpir, krokete, valjušci od krumpira, njoki, ribani krumpir, gnječeni krumpir, salata od krumpira, pomfrit, posoljeni krumpir, knedle od krumpira, „Rösti”, juha od krumpira te brojne druge mogućnosti pripreme.

Ovako treba čuvati krumpir

Krumpir se obvezno mora čuvati na hladnom, suhom i tamnom mjestu, po mogućnosti pri temperaturi od četiri do 15 Celzijevih stupnjeva. Pri pravilnu skladištenju, krumpir će trajati nekoliko mjeseci. Mladi krumpir treba potrošiti unutar dva tjedna. Ako krumpir počne klijati, potrebno ga je što prije iskoristiti.

Krumpir sadrži vrijedne hranjive tvari, antioksidanse, vitamine i mineralne tvari, a ne sadrži gluten. On može pozitivno utjecati na razinu šećera u krvi i kronične upale, između ostalog, u području želuca i crijeva.