Blitva: ukusno povrće

Blitva je povrće nalik špinatu i botanički je gledano sorta cikle. Baš poput njezinih srodnika cikle, šećerne i obične repe, blitva se ubraja u podvrstu loboda i u obitelj štirovki. Blitva vuče svoje podrijetlo s područja Sredozemlja i jugozapadne Azije.

Blitva s dugačkom stabljikom ima listove dugačke do 30 centimetara. Jestivi su i listovi i stabljike. Blitva je dostupna u različitim sortama, a boje sežu od blijede, žute te svjetlozelene i tamnozelene. Listovi su glatki ili pak hrapavi. Nekoć se korijenje blitve zbog visokog udjela šećera upotrebljavalo za dobivanje šećera. Međutim, blitvu je kasnije za taj postupak zamijenila šećerna repa.

Blitva se prvenstveno uzgaja u sredozemnim državama i u jugozapadnoj Aziji. U Europi se blitva prvenstveno uzgaja na jugu Španjolske i na jugu Italije. U određenim će uvjetima uspjeti i u kućnom vrtu.

U pravilu se blitva upotrebljava kao povrće u kuhinji. Dobro se može poslužiti uz jela od prženog mesa, ribe i jaja. Također, blitva je vrlo ukusna u salatama, nabujcima i na pizzi. Pri tome se listovi upotrebljavaju poput špinata, no stabljike se kuhaju kao zasebno povrće. Okus blitve intenzivniji je od okusa njezina srodnika špinata te se odlikuje pikantnom, orašastom notom. No različite vrste blitve neznatno se razlikuju u pogledu okusa. Blitva se bez poteškoća može nekoliko dana držati u pretincu za povrće hladnjaka.

Zbog velikog udjela vitalnih i mineralnih tvari zrela se blitva smatra iznimno pogodnom za zdravlje. Ova je biljka bogata vitaminom K, vitaminom A i vitaminom E te natrijem, magnezijem, kalijem i željezom. Stoga se blitva često upotrebljava kod bolesti dišnih putova te protiv nervoze. Osim toga, blitva se preporučuje i u slučaju crijevnih tegoba. Može podržati probavu masti, rasteretiti jetra te neutralizirati slobodne radikale koji štete stanicama. Međutim, zbog razmjerno visoka sadržaja nitrata, ne preporučuje se više puta zagrijavati blitvu.