Zelena salata: niskokalorična i ukusna
Zelena salata ubraja se u botaničku obitelj glavočika. Poglavito se uzgaja u europskim državama kao što su Njemačka, Nizozemska, Belgija, Španjolska, Italija i Francuska. Ovisno o sorti, može se uzgajati u stakleniku ili na otvorenom.
Svježa zelena salata
Kod zelene salate riječ je o jednogodišnjoj biljci, koja raspolaže dugačkim glavnim korijenom. On tvori zemljanu lisnatu rozetu, a ona završava u isprepletenim cvatom. Zelena salata prvenstveno je svjetlozelene ili bijele boje. Međutim, uzgajaju se i varijante žute ili ljubičaste boje. Listovi su valoviti i gusto poredani, iz čega se tvori tipičan oblik zelene salate.
Zrele zelene salate dosežu promjer od 25 centimetara uz težinu do čak jednog kilograma. Unatoč razmjerno niskoj hranjivoj vrijednost, konzumacija zelene salate potiče apetit i istovremeno osvježava. Osim toga, markantan je blago gorak okus, no koji istovremeno može biti blag ili pak blago slatkast. Zelena salata također se odlikuje okruglim, gustim oblikom glavice.
Odakle izvorno potječe zelena salata?
Zelena salata jedna je od najpopularnijih vrsta salate i jela se od davnina. Zelena salata, koja se najvećim dijelom sastoji od vode, predstavlja uzgojnu varijantu bodljikave salate, ploda koji raste u divljini. Isprva je ona bila stepska biljka, koja je svoj zavičaj imala diljem Europe, posebice na jugu kontinenta, te u jugozapadnoj Aziji. Drevni Rimljani, Egipćani i Grci posebno su cijenili zelenu salatu. Sada se uzgaja gotovo svugdje na svijetu. Među glavne države uzgoja danas se ubrajaju Njemačka, Nizozemska i SAD.
Kada je sezona zelene salate?
Zelena salata, koja se prvenstveno uzgaja u umjerenim klimatskim zonama, stoga se ubire tijekom ljetnih mjeseci lipnja, srpnja i kolovoza, a mjestimično sve do rujna. Tijekom toga se razdoblja prodaje svježa neposredno nakon ubiranja ili prerađuje u razne namirnice. No varijacije zelene salate, koje se, na primjer, uzgajaju u staklenicima, dostupne su tijekom cijele godine.
Za što se može upotrebljavati zelena salata i kako se treba čuvati?
Zelena salata smatra se omiljenom osnovom za pripremu povrtnih salata. Osim toga, zelena salata omiljen je prilog mesnim jelima. U pretincu za povrće može se čuvati nekoliko dana. Kao svjež proizvod morala bi se što prije potrošiti.
Ovo se nalazi u zelenoj salati
Zelena salata ekstremno je niskokalorična namirnica, koja je istovremeno bogata mineralnim i vitalnim tvarima. Stoga je njezina konzumacija iznimno zdrava. Zelena salata idealno je prikladna kao namirnica u okviru dijetalne prehrane te za jačanje imunološkog sustava tijela. Ima iznimno nisku količinu energije jer se gotovo 95 posto nje sastoji od vode. Sadrži mineralne i dijetalne tvari te vitamine kao što su folna kiselina, vitamin A i vitamin C. Salata iz otvorenog uzgoja uslijed izravne apsorpcije sunčeva svjetla sadrži više vrijednih sastojaka od salate uzgojene u stakleniku, no udio nitrata kod salata iz otvorenog uzgoja puno je niži nego kod salata iz staklenika. Folna kiselina jest vitamin koji je potreban za stvaranje krvi, a posebno bi trudnice stoga morale paziti na često uzimanje toga vitamina. Tvari sadržane u zelenoj salati pomažu i pri ublažavanju upala.
kcal: 14 kcal
Ugljikohidrati: 1,06 g
Bjelančevine: 1,19 g
Masti: 0,22 g
Vitamin A: 0 µg
Vitamin B1: 0,05 mg
Vitamin B2: 0,03 mg
Vitamin B6: 0,06 mg
Vitamin C: 11 mg
Vitamin E: 0,57 mg
Kalcij: 21 mg
Željezo: 0,31 mg
Kalij: 306 mg
Magnezij: 9 mg
Natrij: 7 mg
