Cikorija: prehrana s malo ugljikohidrata

Glavna je sezona cikorije (Cichorium intybus var. Foliosum) tijekom hladnoga godišnjeg doba. Ovo gorko povrće bogato vitaminima izvrstan je dodatak zimskim jelima. Osim toga, danas postoje i nešto blaže, crvene cikorije, koje su dostupne u ponudi prvenstveno tijekom proljeća.

Bijela cikorija ima donekle intenzivan, ugodno gorko-slatkast okus. Jednako je blaga i crvena cikorija. Iako je po okusu blaža, jednako je aromatična i pikantna. Kod obiju sorti većina je gorkih tvari odavno nestala uzgojem, no unatoč tome potrebno je odrezati peteljku kao dio s najviše gorkih tvari.

Divlja cikorija smatra se podrijetlom – ona raste posvuda u Europi, na Bliskom istoku te na sjeveru Afrike. Belgija, Nizozemska i Francuska smatraju se vodećim zemljama uzgoja. Belgijanci su također bili ti koji su slučajno otkrili cikoriju: poljodjelci su 1870. godine pustili korijenje cikorije da prezimi u zemlji njihovih staklenika i zatim su, unatoč očekivanjima, mogli ubrati blijede, nježne pupoljke.

Svježa cikorija najbolje se priprema kao salata s voćem kao što je naranča, grejpfrut, dinja ili jabuka. Može se i napuniti te peći, kuhati na pari, lagano pržiti i skuhati te jesti kao povrće. Iz korijena biljke cikorije, točnije, iz Magdeburger cikorije velikog korijena, može se dobiti i kava od cikorije.

Ovo treba imati na umu kada pohranjujete cikoriju

Cikorija se uvijek mora držati na tamnom mjestu. Svjetlo uzrokuje promjenu boje i ubrzava truljenje. Kada se zamota u vlažnu kuhinjsku krpu, dulje će vrijeme ostati svježa. U optimalnim se uvjetima cikorija može čuvati oko tjedan dana.

Uz brojne vitamine i mineralne tvari, malo ugljikohidrata i kalorija te bez ikakve masti, cikorija je savršena za niskokaloričnu prehranu. Ona, između ostalog, sadrži folnu kiselinu, kalij, karotenoide i gorke tvari, koji u cijelosti sprječavaju nastanak tegoba krvožilnog sustava, stabiliziraju imunološki sustav, potiču probavu te mogu podržati kognitivne sposobnosti.