Jabučasto voće: trajne vitaminske bombe
Jabučasto voće je skupni naziv za plodove iz obitelji jabuka (Pyrinae). Jabučasto voće sadrži jezgru, pa otuda i pojam „voće s jezgrom (njem.)“. Ono pripada obitelji ruža (Rosaceae). Jabučasto voće može se koristiti na razne načine. Može se jesti svježe, ali i kuhano ili u soku.
Jabučasto voće ima ova različita svojstva
Pojam jabučastog voća uključuje sve vrste voća koje tvore jezgru. Poznati predstavnici su jabuka i kruška, ali i šipak, dunja i mušmula se ubrajaju u to voće. Konkretno, sorte koje dolaze na tržište moraju imati određena svojstva: Moraju biti prikladne za skladištenje i otporne te ne smiju biti podložne truljenju.
Impresivna raznolikost sorti
Jeste li znali da je krajem 18. stoljeća u svijetu bilo oko 20.000 različitih vrsta jabuka? Ovaj broj se ubrzo smanjio. Zapravo, samo oko 60 kultiviranih sorti jabuka danas je ekonomski relevantno. Neke od dobro poznatih sorti su Jonagold, Elstar, Braeburn ili Granny Smith.
Iako je sve manje sorti jabuka, broj sorti krušaka se povećavao tijekom novije povijesti. U Francuskoj je, na primjer, u 17. stoljeću bilo poznato oko 300 sorti krušaka. U 19. stoljeću je bilo oko 1000 sorti. Danas u svijetu postoji oko 5000 sorti krušaka. Primjerice, poznate sorte su Conference, Abate Fetel, Williams Christ ili Clapps Liebling. U svijetu postoji oko 700 vrsta dunje. To su takozvane nasumične sadnice, a ne namjerna križanja. Poznata je biserna dunja Astheimer.
Odakle izvorno potječe jabučasto voće?
Jabuka izvorno potječe od azijske divlje jabuke. Njezino podrijelo je iz Kazahstana. Odatle je pronašla svoj dalek put do Europe. Izvorno podrijetlo kruške je iz Euroazije. U 18. i 19. stoljeću kruške su uzgajane prvenstveno u Francuskoj i Belgiji. Dunje dolaze s istočnog Kavkaza i Zakavkazja. Kasnije su se uzgajale i u Turskoj, i čak u Afganistanu. U srednjoj Europi pojavljuju se od 9. stoljeća. Tamo su rasle uglavnom u toplijim vinogradarskim krajevima. Danas dunje dolaze iz Azije i Europe. Međutim, većina dunja se bere u Uzbekistanu.
Kad je sezona jabučastog voća?
Vrijeme berbe jabuka je od kolovoza do listopada, glavna sezona berbe krušaka je od kolovoza do studenog. Međutim, obje vrste voća su dostupne tijekom cijele godine. Vrijeme branja dunje je od listopada do studenog.
Za što se može upotrebljavati i kako se treba čuvati?
Jabuke se mogu jesti samostalno ili koristiti u voćnim salatama ili desertima, na primjer. Od jabučastog voća se mogu praviti i sokovi, juhe, slatka ili želei. Ako se pravilno skladišti, jabučasto voće može mjesecima zadržati svoju kvalitetu gotovo nepromijenjenu. Posebno se jabuke mogu čuvati jako dugo i stoga su dostupne tijekom cijele godine. Postoje četiri različite razine skladištenja jabučastog voća:
Prirodno skladište je spremište svježeg zraka, koje može biti hladan zemljani podrum s visokom razinom vlage. Hladnjača se stvara putem rashladnog stroja koji može održavati određenu temperaturu na konstantnoj vrijednosti, ovisno o vrsti jabučastog voća. To zaustavlja i usporava proces zrenja. Osim toga, hladnjača treba sustav ovlaživanja zraka kako bi se spriječilo isušivanje jabučastog voća. Kod skladištenja kontroliranom atmosferom (CA), ne samo temperatura i vlažnost, već i kisik i ugljični dioksid se održavaju na konstantnoj vrijednosti. Ova vrsta skladištenja također ima za cilj usporiti proces zrenja. Kod skladištenja s ultra niskim sadržajem kisika (ULO), sadržaj kisika u zraku je iznimno smanjen i tek doseže minimalnu razinu potrebnu za aktivnost zrenja. To uvelike usporava proces zrenja.
Ovoga ima u jabučastom voću
Kruške su izvor puno važnih vitamina i mineralnih tvari. Važni spomena su željezo, kalij, bakar, magnezij, fosfat, jod i cink. Dunje su bogate vlaknima i sadrže mnoge važne vitamine i minerale kao što su željezo, cink, kalij i natrij. Mušmule sadrže mnogo vitamina i minerala, posebno kalija,m ali i visoku razinu dijetalnih vlakana poput pektina.