Što je to 3D printanje hrane?

3D printanje namirnica nije zanimljivo samo zato što se njime može oponašati tekstura i struktura. Ova je tehnologija također važna za skoru budućnost u pogledu održivosti jer može pomoći u uštedi resursa. Za par desetljeća bi tako na tržište mogao izaći prvi model za kućanstva koji omogućuje preradu hrane koja bi inače završila u smeću. Ovdje možete saznati koje su sve moguće primjene ovih posebnih printera u našem životu.

Prvi 3D printeri razvijeni su 80-ih godina i od tada su mnogo napredovali. U industriji i području medicinske tehnologije 3D printeri upotrebljavaju se već nekoliko godina, primjerice za izradu individualno prilagođenih implantata i proteza. Pri 3D printanju se na temelju računalnog modela ili 3D skena sloj po sloj izrađuje trodimenzionalan predmet koji se zatim stvrdnjava. Za 3D printanje upotrebljavaju se razni materijali, sve od plastike i smole pa do metala i keramike. Dakle, svi materijali koji se mogu dovesti u fleksibilno stanje u kojem se mogu oblikovati, a u međukoracima ili na kraju opet očvrsnu. Na taj način mogu se čak izrađivati predmeti s funkcionalnim spojevima, primjerice vijak s maticom ili škare. 

U međuvremenu su 3D printeri prisutni čak i u nekim privatnim kućanstvima. Pritom je riječ o manjim modelima, čije se cijene kreću u troznamenkastom području, a koji su prikladni za izradu igračaka ili manjih dekoracija. Glavna primjedba ljubitelja tehnologije je to što uređaji za kućansku uporabu za razliku od uređaja za industrijsku i komercijalnu uporabu nisu svi kompatibilni s 3D skenerima. Većina njih čak ne može prenijeti 3D modele u 2D slike. Umjesto toga se jednostavno mogu s interneta preuzeti predlošci 3D modela za printanje.  

3D printanje namirnica funkcionira slično kao i 3D printanje predmeta koji nisu jestivi, no umjesto plastike modeliraju se rastopljena čokolada ili kuhane namirnice i namirnice u kašastom obliku. 3D printanje hrane nije znanstvena fantastika. Naime, hrana iz 3D printera već se primjenjuje u raznim područjima prehrambene industrije. Jedna razvojna tvrtka koja sada prodaje 3D printere hrane za privatna kućanstva prije je radila na pronalasku primamljivijeg oblika posluživanja kaše od namirnica: od kaše od graška tako je nastao mekani grašak, a od kaše od mrkvi mekane mrkve. Iako je tekstura izmijenjena, cilj je bio imitirati originalan oblik jela. Takva jela iz 3D printera mogla bi se jednog dana, primjerice, posluživati u ustanovama za skrb. Međutim, u praksi je ova tehnologija još daleko od masovne distribucije jer je postupak 3D printanja trenutačno još uvijek poprilično spor. Proizvodnja umjetne brokule, primjerice, traje nekoliko sati. Osim toga, za razliku od čokoladnog preljeva koji se nakon topljenja ponovno sam stvrdne, ovakva kašasta hrana zadržava čvrstu konzistenciju samo uz dodatak gelatora i drugih sredstava za zgušnjavanje.

Još jedno područje koje je izvrsno za primjenu 3D printanja jest zdrava prehrana. Pritom se misli na zamjenske proizvode za ljude koji ne jedu meso, ali se ne žele odreći konzistencije odnosno teksture mesa. Veganska ili vegetarijanska zamjena za meso ili kobasicu većinom se radi od kašaste hrane, što je savršen preduvjet za primjenu 3D printera hrane. Jedna izraelska razvojna tvrtka 3D printanjem izrađuje posebnu vrstu zamjena za meso. Za to upotrebljava sasvim uobičajene sastojke, primjerice biljne proteine, vodu i masti, ali zato je zanimljiv sam način izrade. Prilikom 3D printanja oponaša se stvarna struktura vlakana kako proizvod ne bi zadržao samo okus mesa, već kako bi i teksturom podsjećao na meso. Na taj se način mogu imitirati razne vrste mesa poput janjetine ili govedine. 3D printani odresci, kebabi i filei već se u nekim velikim europskim gradovima nalaze na jelovniku veganskih restorana.

Hoće li jednog dana svako kućanstvo imati 3D printer hrane u kuhinji? To je zasada i dalje još daleko u budućnosti. Međutim, s obzirom na svojstva sastojaka ipak je moguće bez problema printati razne slastice. Slastičari tako mogu 3D printerom hrane od čokolade izraditi detalje poput natpisa ili ukrasa, a i marcipan se na taj način može dobro preraditi. Pritom kreativnosti nema kraja. Jedno američko poduzeće je, primjerice, razvilo takozvani „PancakeBot”, poseban 3D printer hrane koji ima mlaznicu koja s tijestom za palačinke crta razne motive poput Eiffelova tornja. U međuvremenu postoje i proizvođači uređaja za privatnu uporabu, primjerice „3D printera šećera ili čokolade”, s kojima možete izraditi slatke namirnice poput šećera, čokolade, marcipana, ali i tjesteninu.

Kao što vidite, 3D printer hrane nije samo zanimljiva igračka ili modni trend. Ova nova tehnologija već sad ima brojne korisne primjene, a izgleda da još ni približno nismo iskoristili njezin puni potencijal. Jedan mladi tim poduzetnika iz Nizozemske je, primjerice, radio na održivoj preradi otpada od hrane i pritom je naišao na mogućnost 3D printanja. Njihova razvojna tvrtka upotrebljava proizvode poput prezrelog voća i natučenog povrća, ali i stari kruh za izradu novih jela. Prvo se namirnice pretvaraju u prah i prerađuju u pastu koja se može upotrijebiti za kuhanje novih jela. Na kraju 3D printer izrađuje hranu prema nacrtima napravljenima na računalu. Time se ne sprječava samo bacanje hrane, već nastaju i novi vizualno privlačni oblici koji se ne mogu postići uobičajenim tradicionalnim sredstvima u kuhinji, a ni u molekularnoj kuhinji.