Teleća koljenica: idealna za pečenje

Teleća koljenica pripada potkoljenici teleta i dio je buta. Pri tome je teleća koljenica stražnje potkoljenice puno mesnatija od koljenice s prednje potkoljenice. Tijekom kuhanja ili dugačkog pečenja tetive postaju mekane, što je odlučujući čimbenik za ukus i konzistenciju umaka ili temeljca. U maloprodaji se teleća koljenica najčešće nudi s nožnom kosti, a katkad i narezana na komade noge. U usporedbi sa svinjskom koljenicom, meso teleće koljenice puno je nježnije.

U Europi se godišnje proizvede 800 000 tona teletine. Pri samom vrhu nalaze se Francuska, Nizozemska, Italija, Belgija i Njemačka. Teleća koljenica potječe od mesa mladih goveda koja nisu starija od godinu dana.

Teleća koljenica idealna je za pečenje ili pirjanje. Tradicionalna su jela bavarska teleća koljenica i talijansko jelo ossobuco. U Bavarskoj se teleća koljenica peče te poslužuje s umakom od pečenja, salatom od krumpira ili okruglicama od tijesta.

Ovako će uspjeti teleća koljenica

Za pripremu teleće koljenice potrebni su pekač i vrijeme kako bi se osiguralo lagano vrijeme pečenja. Najprije se mora zapržiti povrće i preliti vinom. Zatim se zapržena teleća koljenica s odabranim začinima 4,5 sata peče u pekaču. Kada se meso može jednostavno odvojiti od kosti, koljenica je do kraja pečena. Teleće koljenice trebaju se čuvati pri temperaturi od četiri do sedam Celzijevih stupnjeva. Druga je mogućnost čuvanje teleće koljenice u zamrznutom stanju.

Teletina ima malo masti i lako je probavljiva. Ona tijelu pruža brojne kvalitetne vitamine, kao što je vitamin B3, koji je važan za pojedine metaboličke procese u našem tijelu. Najvažnije su mineralne tvari kalcij, kalij, magnezij, natrij i fosfor. Dugo pečena teleća koljenica s umakom na 100 grama mesa sadrži 126 kilokalorija i svega 1,4 grama masti.