Kus-kus: kuglice pune energije

Durum pšenica, proso ili ječam čine osnovu kus-kusa. Zrno se najprije vlaži, a zatim melje u sitne kuglice sve dok se ne dobije fini gris. Tradicionalni način pripreme kus-kusa nije obično kuhanje, već kuhanje na pari nad kipućom vodom ili iznad ključajućeg jela. Za razliku od toga, moderni instantni kus-kus samo se prelijeva kipućom vodom i u njoj ostavlja nekoliko minuta. Zbog visokog udjela ugljikohidrata ovo jelo od žitarica ima dugotrajan učinak zasićenja, zbog čega je idealno prikladno za ručak.

U orijentalnoj kuhinji kus-kus predstavlja osnovnu namirnicu, a u Maroku čak i nacionalno jelo. Za to postoji i opravdanje jer naribani gris sadrži brojne zdrave sastojke, ima dugotrajan učinak zasićenja, a kus-kus se usto dobro može kombinirati s gotovo svim ostalim namirnicama.

Kus-kus je posebno dobro prikladan kao prilog janjetini, peradi, ribi ili bezmasnoj govedini. Kao prilog povrtnom nabujku ili za salatu s celerom i rajčicama te oblikovan u kosane odreske ili nadopuna juhama, kus-kus svakako predstavlja idealnu preporuku. Iako se arapska salata taboulé najčešće priprema od bulgura, imat će, dakako, idealan okus i kada se upotrijebi kus-kus.

Uz malu količinu soka limete ili limuna, ova će jela imati ugodnu, zdravu kiselinu. Kako bi se uštedjelo u pogledu kalorija, preporučuje se umjesto maslaca upotrijebiti nekoliko kapi maslinova ulja. Otvoreno pakiranje kus-kusa moralo bi se čuvati dobro zatvoreno, na primjer, u limenci sa zatvaračem na zavrtanje. Međutim, čuvanje na hladnom i suhom mjestu ne bi smjelo trajati dulje od šest mjeseci.

Za jela od pšenice tipično je da sadrže brojne dijetalne tvari i istovremeno vrlo malo masti, no s druge strane također brojne bjelančevine i ugljikohidrate. Zdrava su i biljna ulja sadržana u njemu. Osim toga, kus-kus sadrži mineralne tvari, vitamin E i više vitamina B, što također vrijedi za ostale proizvode od žitarica. U pogledu toga potrebno je istaknuti sadržani magnezij, željezo i cink.