Lješnjak: tvrda ljuska, ukusna jezgra

Lješnjak raste na grmu, a glavno su područje uzgoja mediteranske zemlje zbog njihove vlažne i tople klime. Kao i brojni orašasti plodovi , lješnjak je vrlo bogat mastima; ako pojedeš oko 100 grama lješnjaka, tvoja konzumacija sadrži 650 kilokalorija, jednako kao i puni obrok. Jezgra ploda lješnjaka obavijena je vrlo tvrdom ljuskom, koja se mora slomiti kako bi se lješnjak mogao jesti.

Tvrda ljuska, ukusna jezgra

Unatoč činjenici što je vrlo bogat mastima, lješnjak se smatra zdravim. Naime, kod oko 60 posto sadržanih masti riječ je o dobrim nezasićenim masnim kiselinama. Dodatni su sastojci vitamin A, razni vitamini B i mineralne tvari kao što su željezo, kalij, kalcij, magnezij i fosfor, nijacin i vitamin C. U tijelo se konzumacijom lješnjaka unose i dijetalna vlakna te sekundarne biljne tvari kao što su fitosterini (važne biokemijske prirodne tvari), koji pospješuju kvalitetu probave.

Lješnjak je plod „običnog grma lješnjaka” te se ubraja u rodove brezovki. Stanište grma lješnjaka, koji doseže visinu do pet metara, poglavito se nalazi u Europi i Maloj Aziji. Lješnjak se već tisućama godina ubraja u namirnice, a danas se ulje ovog orašastog ploda može pronaći i u kozmetičkim proizvodima. Velik dio uvezenih lješnjaka potječe od takozvane lombardijske lijeske, koja se, zbog svoje osjetljivosti na hladnoću, pretežito uzgaja u Turskoj. Manji dio uvoza lješnjaka potječe iz Španjolske, Italije ili Grčke. 

U kuhinji se lješnjak rado upotrebljava za pečenjekeksa i kolača. Međutim, oguljeni i nasjeckani lješnjaci idealno su prikladni i kao dodatak za preljeve za salate ili dodatnu aromatičnu notu ribljih jela. Postoje i brojne sorte sladoleda ili namaza za kruhu kojima su sadržani lješnjaci.

Tijekom božićnog je razdoblja lješnjak sastavni dio kolačića, medenjaka, keksa od đumbira i brojnih drugih slastica. I u čistom je obliku omiljena grickalica, pri čemu će pržen i posoljen imati jednako dobar okus kao i u čistom obliku u mješavinama orašastih plodova.

Ovako se trebaju čuvati lješnjaci

Kada se čuvaju na tamnom i suhom mjestu, lješnjaci se mogu čuvati pola godine, a zamrznuti i godinu dana. Neoguljene lješnjake najbolje je čuvati na suhom mjestu i u perforiranoj vreći, u kojoj zrak može neometano kružiti. Čim se može nakupljati vlaga, time se potiče stvaranje plijesni.

Lješnjak se ne upotrebljava samo u kuhinji, već i u kozmetičkim proizvodima. Od listova grma lješnjaka mogu se, slično kao i upotrebom listova vještičje lijeske, upotrebljavati kozmetički i iscjeljujući proizvodi. Ovaj u pravilu adstringirajući (skupljajući) supstrat zatim se, na primjer, upotrebljava pri upalama vena i tegoba s proširenim venama. Sastojci ulja k tomu jačaju krvožilni sustav te mogu pomoći pri anemiji. Lješnjak navodno pomaže i pri oboljenjima urinarnog trakta, proljeva, nadutosti i grčeva u mišićima.