Kiselo vrhnje: svestrani kuhinjski talent

Kako bi se stvorilo kiselo vrhnje, tijekom postupka proizvodnje miješaju se bakterije mliječne kiseline. Zahvaljujući njima, vrhnje postaje gušćim i kremastijim. To je i objašnjenje zašto šlag i kiselo vrhnje imaju različitu konzistenciju, iako im je udio masti od 10 posto jednak. Kiselo vrhnje posebno je dobro za upotpunjavanje krepkih jela i umaka. 

Slatko vrhnje

Prije izuma centrifuge, proizvodnja šlaga bila je naporan posao. Na poljoprivrednim imanjima mlijeko se moralo toliko tući dok se kuglice masti ne bi odvojile od tekućih sastojaka i isplivale na površinu. Tek bi se tada moglo obrati vrhnje koje bi nastalo tim postupkom. U industrijskoj proizvodnji taj posao obavljaju velike centrifuge.

Kiselo vrhnje nastaje kada se vrhnje prožme bakterijama mliječne kiseline. Njegov je okus kiselkast, a konzistencija čvrsta.

Posebno se na istoku Europe juhe, bilo od mesa ili povrća, rado poslužuju uz dodatak male količine kiselog vrhnja. Tom malom količinom masti tijelo bolje prima vitamine. Boršč ili soljanka, krepka juha od gulaša ili blini uz taj će dodatak imati još bolji okus. Nije ni čudo što je ta mala količina sve popularnija. Kada se čuva na hladnom mjestu, kiselo vrhnje trajat će u skladu s rokom trajanja. Nakon otvaranja treba se brzo potrošiti u roku od nekoliko dana.

Vrhnje, bez obzira na to je li riječ o šlagu ili kiselom vrhnju, i nije proizvod za vitku liniju. Međutim, na primjer, vitamini A, D, E i K topivi su u masti i tijelo ih može apsorbirati, iako se njima unosi i mala količina masti. Kiselo vrhnje bogato je vitaminom A, vitaminom B, vitaminom C, vitaminima E, kalijem, kalcijem, fosforom, cinkom i željezom.