Voćna skuta: svestrani desert

Skuta je mliječni proizvod. Proizvodi se od obranog mlijeka uz dodavanje mikrobakterija i/ili životinjskih enzima. Kod postupka fermentacije potrebnog za proizvodnju skute se, nakon zgušnjavanja obranog mlijeka, čvrsti sastojci odvajaju od tekućih. Tekući sastavni dio – poznatiji pod nazivom sirutka – u poljoprivrednoj se proizvodnji i danas pojedinačno odvaja provlačenjem odnosno cijeđenjem kroz krpu. Nakon istiskivanja mase, udio masti ponovno se povećava obogaćivanjem vrhnjem. U industrijskoj se proizvodnji ovaj postupak znatno ubrzava s pomoću centrifuge.

Ovako nastaje voćna skuta

Kako bi se od skute proizvela voćna skuta, dodaju joj se voćno meso ili voćni sokovi različitih sorti voća. Uz poznate sorte bobičastog voća ili voća s košticama, kao što su jagode, borovnice, ribizle, trešnje, kruške i jabuke, primjenjuje se i egzotično voće, kao što su banana, ananas, kivi i marakuja.

Nije jasno odakle voćna skuta izvorno dolazi. Spominje se još od 14. stoljeća. 

Voćna skuta svestran je desert, koji se može poslužiti nepromijenjen i ukrasiti dodatnim voćem. Uz te mogućnosti za trenutnu konzumaciju, voćna skuta služi i kao sastojak za proizvodnju različitih deserta, kolača i torti. Kao alternativa vrhnju, voćna skuta rado se primjenjuje za pripremu ukusnih i laganih voćnih torti, kao što je torta od jagode ili ananasa.

Voćna skuta idealno se može primjenjivati i za proizvodnju sladoleda. Brojni kuhari otkrili su voćnu skutu kao sastojak za slatke nabujke i kao osnovnu masu za punjenje za jela od lisnatog tijesta. Neotvorena voćna skuta može se, ovisno o roku trajanja, nekoliko tjedana čuvati u hladnjaku. Nakon otvaranja morala bi se potrošiti u roku od otprilike dva tjedna.

Konzumacija jestive skute smatra se zdravom. Stoga ona pozitivno utječe na probavu. Također, ona predstavlja izvor važnih bjelančevina jer se u njoj sadržane aminokiseline mogu jednostavno pretvoriti u tjelesne bjelančevine.