Tartuf: ekskluzivna gljiva za užitak
On je kralj gljiva i zaslužan za dobro raspoloženje gurmana: pravi tartuf iznimno je rijetka i tražena roba. Naime, iako postoji oko 300 sorti tartufa, vrlo se mali broj njih može konzumirati. Kulinarski su značajne ustvari samo dvije vrste: crni i bijeli tartuf.
Tartuf ima ova posebna svojstva
Tipično svojstvo tartufa jest mramorirano meso, koje se očituje kada se gljiva prereže. Oblik, boja i struktura vanjske kože, s izbočinama nalik kori drveta, također su važni pokazatelji kvalitete tartufa. Tartufi imaju dobru kvalitetu jer im je konzistencija čvrsta, a miris snažan. Miris bijelog tartufa snažniji je od mirisa crnog tartufa, no njegov je okus decentniji.
Postoji nekoliko vrsta tartufa koje su bile poznate već od 3000. godine prije Krista. Nekoć se smatralo da tartuf ima učinak afrodizijaka, zbog čega je bio iznimno tražen. Uostalom, ta se glasina prepričava i danas. Cijeli je niz godina tartuf usto bio simbol bogatstva. Samo su si kraljevi i carevi mogli priuštiti ovaj poseban plod.
Odakle izvorno potječe tartuf?
Tartuf potječe iz francuske Provanse. Međutim, može se pronaći i u Istri, Španjolskoj, Italiji i Mađarskoj te u Turskoj. Osim toga, uzgaja se u Australiji, SAD-u i na Novom Zelandu. Čim se tartuf izvadi iz tla, mora se brzo preraditi jer njegovi sastojci brzo nestaju ako se tartuf predugo čuva ili transportira. Tartuf se mora konzumirati najkasnije 14 dana nakon ubiranja, a neke sorte tartufa već nakon osam dana.
Kad je sezona tartufa?
Sezona bijelog tartufa traje od listopada do Nove godine. Najbolje gljive mogu se pronaći od sredine studenog do kraja godine. Sezona crnog tartufa započinje početkom prosinca, no završava tek od sredine ožujka. Međutim, crni tartuf dostupan je i na australskom kontinentu, zbog čega, uslijed pomaka godišnjih doba, postoje dvije sezone crnog tartufa.
Za što se može upotrebljavati tartuf i kako se treba čuvati?
Tartuf se mora upotrijebiti svjež. Kada se bijeli tartuf zagrije, nestaje njegov okus. Stoga se on nikad ne kuha. Bijeli tartuf riba se svjež na gotovo jelo. Idealan je prilog uz jaje na oko ili kajganu, rižoto, palentu i jela od tjestenine. Budući da crni tartuf ima bogat okus, koji se ne gubi ni kada se zagrije, može se dobro kuhati uz druge sastojke. Izvrsno će nadopunjavati riblja, mesna i kuhana jela.
Ovako se tartuf treba čuvati
Za čuvanje crnog tartufa idealno je prikladna riža jer će tartuf tako s jedne strane ostati suh, dok će s druge strane istovremeno hlapljive sastojke predati riži. Riža će tako odmah dobiti potrebnu aromu za rižoto od tartufa. Bijeli tartuf umata se u krep-papir te čuva u plastičnoj posudi. Važno je da se krep-papir dvaput dnevno promijeni radi uklanjanja vlage. Vlaga oduzima okus tartufu. Međutim, bijeli tartuf ne smije se čuvati ni potpuno suh jer mu suhoća škodi jednako poput vlage.
Ovo se nalazi u tartufu
Tartufi su bogati hranjivim tvarima, bjelančevinama i dijetalnim vlaknima. Sadrže vitamin C, magnezij, kalcij i željezo. Osim toga, bogati su antioksidansima. Oni pomažu pri suzbijanju upala i ubijanju stanica raka.
kcal: 90 kcal
Ugljikohidrati: 7,4 g
Bjelančevine: 8,29 g
Masti: 0,51 g
Vitamin A: 0 µg
Vitamin B1: 0,1 mg
Vitamin B2: 0,4 mg
Vitamin B6: 0,05 mg
Vitamin C: 5 mg
Vitamin E: 0,1 mg
Kalcij: 24 mg
Željezo: 3,5 mg
Kalij: 526 mg
Magnezij: 24 mg
Natrij: 77 mg
