Bijeli iverak: orijaš iz mora

Naziv „bijeli iverak” odnosi se na njegovu bijelu donju, odnosno slijepu stranu. S druge strane, također se odnosi na raniju upotrebu kao „sveti iverak”, koji se posluživao na gozbenim trpezama tijekom vjerskih proslava. Tipičan za bijelog iverka jest par očiju na desnoj strani glave. Bijeli iverak prilično je proždrljiv i lovi svoju hranu, koja se većinom sastoji od riba, rakova i hobotnica, i to s pomoću svoje opasne repne peraje s dva vrha.

U divljini će doseći starost do 50 godina. Mladi iverak izrasta kao obla riba te mu tijekom vremena lijevo oko prelazi prema desnom. Riba uslijed toga pliva donekle bočno, sve dok ne dosegne svoj konačni, plosnati oblik. Njegovo je meso u cijelosti bijelo, čvrsto i vrhunskog okusa.

Bijeli iverak lovi se u Atlantskom i Tihom oceanu. Ondje živi na dubini do 1500 metara na morskom dnu. Ribolovci se katkad mogu pohvaliti kapitalnim primjercima težine od više od 300 kilograma i četiri metara duljine, a oni mogu biti i do 50 godina stari. Zahvaljujući suvremenoj tehnologiji, koja je doprla i u područje ribolova, danas je jednostavnije nego nekoć uloviti bijelog iverka. Međutim, to je dovelo do toga da se sve rjeđe mogao pronaći, zbog čega je donesena odluka o njegovu uzgoju u vodenim kulturama. Preferiraju se mlađi, manji iverci.

Svježi iverak smatra se posebnom ribljom poslasticom, čiji je okus blag i ugodno pun. Čvrsto, bijelo meso dobro se može narezati u oblik filea. Delikatesom se smatraju i dimljeni te ukiseljeni proizvodi od iverka. Svježa riba morala bi se čuvati uz hlađenje i potrošiti unutar nekoliko dana. Dimljeni iverak može se čuvati oko tjedan dana.

Bijeli iverak smatra se delikatesom s vrhunskim profilom hranjivih tvari. Udio masti je, baš kao i udio kalorija, razmjerno nizak, uz razmjerno visok udio proteina. Visok udio omega-3 masnih kiselina čini ga vrijednim za očuvanje zdravlja srca, mozga i žila. Potrebno je spomenuti i visok udio vitamina E te joda, selena i željeza.