Kajzerice: klasik među pecivima

Karakteristično za kajzerice je zvjezdasti vrh koji se izrađuje posebnim pečatom ili ručnim rezanjem u tijesto prije pečenja. Imaju zlatnosmeđu, hrskavu koricu i mekane, prozračne mrvice. Peciva su svestrana i odlično se slažu i sa slatkim i sa slanim dodacima. Posebno su popularna u Njemačkoj i Austriji.

Porijeklo kajzerica nalazi se u Austriji, gdje su se pekle još u 18. stoljeću. Naziv „Kaiserbrötchen” navodno potječe od cara Franje Josipa I., za kojeg se kaže da je bio veliki ljubitelj ovog peciva. Iz Austrije su se peciva proširila u mnoge druge zemlje i postala popularan izbor za doručak u Europi i šire.

Kajzerice su iznimno svestrani i mogu se upotrebljavati na razne načine. Idealne su kao baza za sendviče, kao prilog juhama i salatama ili jednostavno same s malo maslaca i pekmeza. Kako bi kajzerice ostale svježe, treba ih čuvati u hermetički zatvorenoj posudi na sobnoj temperaturi. Mogu se i zamrznuti i podgrijati u pećnici kad je to potrebno kako bi se sačuvala njihova hrskava tekstura.

Glavni sastojci kajzerica su brašno (po mogućnosti pšenično), kvasac, voda, mlijeko i sol. Vrlo su popularne i s makom ili sezamom. Nakon što se mijesi i pusti da se digne, tijesto se oblikuje u valjke i prije pečenja reže posebnim žigom ili nožem kako bi dobilo tipičan oblik. Peciva su bogata ugljikohidratima, što ih čini zasitnom opcijom za doručak ili međuobrok.