Donut: jedinstven oblik i okus

Donuti su prženo tijesto koje se tradicionalno pravi od dizanog tijesta. Oblikom i veličinom podsjećaju na krafnu ili Berliner. No, prepoznatljivog su okruglog oblika s rupom u sredini, što ih izdvaja od ostalih vrsta peciva. Donuti se mogu ukrašavati raznim glazurama (npr. glazurom od bijelog šećera u prahu), posipima ili nadjevima, što ih čini svestranim i popularnim pecivom.

Povijest donuta (u englesom jeziku „doughnut” pri čemu „dough” znači tijesto) seže daleko u prošlost. Izvorno dolaze iz Nizozemske, gdje su bili poznati kao „Olykoeks” (uljane pogače). Njih su u Sjedinjene Države donijeli nizozemski imigranti u 19. stoljeću. Međutim, moderni donut kakav danas poznajemo postao je popularan tek u Sjedinjenim Državama. Legenda kaže da je mornar po imenu Hanson Gregory 1847. izumio rupu u središtu donuta kako bi osigurao da se tijesto ravnomjerno ispeče. Rođen je recept kakav danas poznajemo.

Donuti su svestrani i mogu se upotrebljavti kao doručak, međuobrok ili desert. Savršeno idu uz šalicu kave ili čaja, a hit su i na zabavama i proslavama. Kako bi donuti ostali svježi, potrebno ih je čuvati u hermetički zatvorenoj posudi na sobnoj temperaturi. Ipak, najbolji su kad se jedu svježe pečeni jer se brzo mogu osušiti. Donuti se po potrebi mogu i zamrznuti i odmrznuti.

Klasični se donut sastoji od brašna (po mogućnosti pšeničnog), šećera, jaja, mlijeka, maslaca i kvasca. Ovisno o receptu, mogu se dodati i drugi sastojci poput vanilije, cimeta ili muškatnog oraščića. Glazura se često sastoji od šećera u prahu, raznih aroma ili prehrambenih boja. Donuti, kao i druga slatka peciva ili kolači, bogati su kalorijama, masnoćama i šećerom, pa u njima treba uživati ​​umjereno.