Perec: savršena pratnja svakom obroku

Perec ima dugu tradiciju i sastavni je dio švabske, bavarske i austrijske pekarske kulture. Inače, riječ „perec” dolazi od latinske riječi „bracellus” ili „bracchium”, što znači „siromašan”. To se odnosi na oblik pereca koji podsjeća na omotane ruke.

Njegov tipičan oblik sa zaobljenim krakovima i velikim trbuhom nije samo vizualno privlačan, već osigurava i ravnomjernu koru i meku unutrašnjost. Kora se stvara umakanjem sirovog tijesta u otopinu natrijve lužine prije nego što se perec ispeče. Ovaj proces daje perecu prepoznatljiv okus i sjajnu površinu.

Točno porijeklo pereca nije jasno, ali postoje brojne legende i priče oko njegovog nastanka. Jedna od najpoznatijih legendi kaže da je pekarski šegrt u 15. stoljeću slučajno ispustio komad tijesta u otopinu lužine i svejedno ga ispekao. Rezultat nakon pečenja bio je toliko ukusan da je rođen klasični perec. Danas je popularno pecivo i mnogi ga pekari nude svježeg. 

U perecima se može uživati ​​na razne načine. Ukusne su same, namazane maslacem ili kao prilog krepkim jelima poput bijele kobasice ili obatzde. Vrlo su popularni i kao podloga za sendviče prelivene sirom, šunkom ili jajima. Kako bi sačuvali svježinu, perece je najbolje jesti onog dana kada su kupljeni. No, po potrebi se mogu i zamrznuti i ispeći u pećnici. 

Pereci se sastoje uglavnom od pšeničnog brašna, vode, kvasca, soli i natrijeve lužine. Bogati su ugljikohidratima i sadržavaju malo masti.