Mliječni puding: klasičan desert

Pojam „puding” vjerojatno potječe iz staroengleskog, i to iz riječi „puduc” za „bubrenje”. Time se opisuje postupak u okviru kojeg se dodani jestivi škrob bubri u mlijeku, čime nastaje masa pudinga. Mliječni puding mekane je, želatinozne i guste, a kada se ohladi i čvrste konzistencije. Po boji se puding, koji u osnovnom stanju ima boju mlijeka, prilagođava kombinacijama dodanih namirnica, na primjer, voća. Mliječni puding iznimno je zasitan.

Prve predaje o pripremi jela od pudinga potječu već iz 1300. godine, kada se puding prvi put spravljao kuhanjem u životinjskim želucima. Kao slatko je jelo puding poznat tek od otprilike 1550. godine, kada je prvi put bio spravljen s mlijekom i jajima. Međutim, u ovdašnjem se kulturnom prostoru puding pojavljuje tek koncem 17. stoljeća. Danas je mliječni puding omiljen diljem svijeta kao glavno jelo ili desert ili pak kao međuobrok.

Mliječni puding najčešće se poslužuje kao desert nakon krepkih jela, ali i kao užina za međuobrok. Mliječni puding može se konzumirati svježe skuhan, dakle, topao, ali i rashlađen. Kada se ohladi ili čak blago zamrzne, njegova će konzistencija biti čvrsta i nalik želeu. Mliječni puding popularan je u gotovo svim kulturama te se rado kombinira s voćem, voćnim umacima te raznim začinima, kao što je cimet. Neotvoreni mliječni puding u pravilu će trajati nekoliko tjedana. Nakon otvaranja treba se čuvati na hladnom mjestu iskoristiti u roku od nekoliko dana.

Kada se mliječni puding umjereno konzumira, riječ je o razmjerno zdravom slatkom jelu. Međutim, tijekom pripreme svakako je potrebno obratiti pozornost na količinu dodanog šećera. Mliječni puding po sebi sadrži velike količine proteina i kalcija. Proteini su važni za izgradnju mišića i podržavanje imunološkog sustava tijela, dok se kalcij pozitivno odražava na zdravlje kostiju.