Brazilski oraščić: pun selena

Stabla Juvia (na portugalskom „castanheira”), čije su sjemenke brazilski oraščići, dosežu visinu od 30 do 45 metara te imaju velik promjer debla do čak dva metra, čime se ubrajaju u najveća stabla tropskih šuma. Prema iskazima domaćeg stanovništva, ta stabla žive 500 godina te čak i dulje. Ona su zaštićena i ne smiju se rušiti.

Vrijedan izvor selena

Oraščići stabla imaju trokutast oblik te rastu u kapsuli koja ima bodlje te doseže veličinu od deset do 15 centimetara. Svaka kapsula može sadržavati od 15 do 40 oraščića i težiti do dva kilograma. Ona tada doseže veličinu koja otprilike odgovara veličini kokosova oraha. Stručnjaci opisuju brazilske oraščiće kao namirnicu s najvećom poznatom sadržanom količinom selena. Selen je glavni sastojak enzima glutationa, koji uvelike doprinosi detoksikaciji metaboličkog sustava.  

Brazilski oraščić izvorno potječe iz tropskih prašuma Brazila, zbog čega se i naziva „brazilski oraščić”. No u međuvremenu se raširio diljem Južne Amerike, i to sve do Meksika.

Brazilski se oraščići mljeveni, naribani, sjeckani i usitnjenu upotrebljavaju za kolače, peciva, salate, pudinge i orahovo mlijeko. Prženi, usoljeni i u prirodnu obliku rado se jedu i kao grickalica za međuobrok. Također, brazilski oraščić upotrebljava se za proizvodnju ulja, kozmetičkih proizvoda i slatkiša. Oraščići se nude oguljeni (tada su bijele boje), prženi ili usitnjeni te sadrže veliku količinu proteina, željeza, tiamina i selena. 

Ovo treba imati na umu kada pohranjuješ brazilske oraščiće

Brazil, Peru, Bolivija, Venezuela, Kolumbija i Gvajana glavne su zemlje za izvoz brazilskog oraščića. U skladu sa zakonodavstvom, ondje je dopušteno da se nova berba smije pomiješati s prošlogodišnjim oraščićima. To za potrošača znači da se brazilski oraščići moraju potrošiti u što kraćem roku. Čak i ako rok trajanja još nije prekoračen, povremeno se može pronaći pokvareni oraščić. Može ga se prepoznati po neugodnom mirisu nalik ulju i smežuranoj kožici.

Brazilske oraščiće, kao i brojne druge suhe orašaste plodove, lako mogu napasti žitni moljci. Stoga se moraju čuvati na suhom i tamnom mjestu, zrakonepropusno zatvoreni. Tijekom prijevoza može doći do samozapaljenja brazilskih oraščića uslijed velike sadržane količine ulja i dijeljenja enzima pri utjecaju svjetla ili vrućine. 

Aktivne tvari brazilskog oraščića mogu pozitivno utjecati na štitnjaču, kosti, živčani sustav, krvožilni sustav i proizvodnju krvi. Osim toga, mogu pridonijeti jačanju kose, kože i noktiju. Proteini brazilskog oraščića katkad uzrokuju alergijske reakcije.