Branje gljiva: ove su vrste jestive
Pregled sadržaja na ovoj stranici
- Od lisičica preko shiitake gljiva do velikih gnojištarki: dajemo vam kratak pregled najpopularnijih jestivih gljiva
- Saznajte važne informacije o posebnostima različitih vrsta i pravilnom branju gljiva te pogledajte slike gljiva
- Gljive su nevjerojatno svestrane kad je riječ o primjeni u kuhinji: ovdje ćete pronaći sjajne recepte za gljive i savjete za pripremu gljiva
Koje je najbolje vrijeme za branje gljiva?
Mnogi od nas jedva čekaju proljeće i ljeto kako bismo otišli u prirodu. Upravo u to doba godine beru se i gljive. U pravilu ih se isplati tražiti od travnja do rujna. U proljeće niču smrčci i vrganji, a u ljetnim mjesecima možete pronaći lisičice, kostanjevke, šampinjone i druge popularne jestive gljive. Postoje mnoga dobra mjesta za branje jer različite gljive rastu u različitim uvjetima. Neke jestive gljive ulaze u simbiozu s biljkama, odnosno međusobno se dopunjuju te se stoga uvijek nalaze u blizini tih biljaka (najčešće je riječ o određenim vrstama drveća).
Branje gljiva: raznovrsna ponuda iz šume
Vrganji, lisičice i šampinjoni najpoznatije su vrste jestivih gljiva. No uputite li se u šumu, možete pronaći i druge jestive vrste koje se savršeno uklapaju u umake, juhe ili pesto. Određivanje gljiva i razlikovanje otrovnih od jestivih gljiva nije tako teško ako se odlučite za branje karakterističnih vrsta. Od lisičica do kostanjevki: ovdje ćete pronaći popis jestivih gljiva koje možete lako prepoznati i koje su jednostavno ukusne. Savjet: ako nemate puno iskustva u branju gljiva, na internetu se informirajte o tome gdje se nalazi najbliže mjesto na kojem vam stručnjaci mogu pomoći u određivanju vrsta koje ste ubrali.
Vrganj je plemeniti klasik
Vrganj pripada porodici vrganjevki i poznat je po svom tvrdom mesu. Postoji sedam jestivih vrsta ove gljive. Najuočljivije obilježje vrganja njegov je debeli gomoljasti stručak bijele boje i najčešće smeđi klobuk. U Europi su najzastupljeniji pravi, borov i raspucali vrganj te hajdinski vrganj koji je zbog svojeg tamnog klobuka poznat i kao crni vrganj. Vrganji imaju blag okus te su ukusni kad se ispeku ili isprže, ali i sirovi. Narezan na tanke ploške dobro se uklapa u salate.
Žuta eksplozija okusa: lisičica
Njezin oblik lijevka, žuta do narančasta boja i jedinstven okus čine lisičicu pravom poslasticom. Stručak može biti deblji ili tanji, a prema klobuku se javljaju tanka rebra. Kad u šumi naiđete na jednu lisičicu, velika je vjerojatnost da ćete ih u blizini pronaći još, ponekad i u velikim količinama ako ih netko drugi nije već pronašao. Naime, ta vrsta obično niče u skupinama. Boja, ali i miris i okus podsjećaju na jaja u kombinaciji sa zemljastom, šumastom notom pa se ta gljiva stoga odlično slaže s divljači.
Suncobran pun okusa: sunčanica
Sunčanica je vrsta srodna šampinjonu. Njezin klobuk velikog je promjera te se tijekom njezina života potpuno otvara poput suncobrana. Karakteristično obilježje: mekani prsten otprilike na sredini stručka. Starije primjerke prepoznat ćete po tome što su već pomalo krhki. Iako su i dalje jestivi, više nisu ukusni pa ih radije ostavite. Sunčanicu možete ispeći poput pljeskavice i upotrijebiti kao zamjenu za meso u hamburgeru.
Lijep klobuk: kostanjevka
Postoji nekoliko vrsta vrganjevki koje stručnjaci rado donose kući. Prilikom branja obratite pozornost na klobuk: kostanjevke imaju klobuk u obliku pravilne polukugle čija je površina kestenjasto smeđe boje. Donju stranu čine gusto raspoređene žućkaste cjevčice. Savjet: pritisnete li cjevčice lagano prstom, poprimit će plavkastu boju. Riječ je o mesnatoj gljivi koja je jednostavna za pripremu.
Najbolji prijatelj bora: rujnica
Klobuk rujnice ravnomjerno je okrugao, ima pravilne krugove i narančaste je boje. Uvijek raste u blizini borova jer je s njima u simbiozi. Napomena: nemojte se zabrinuti kad vam mokraća poprimi crvenkastu boju nakon konzumacije rujnice. Riječ je o uobičajenoj i bezopasnoj nuspojavi. Ne jedite ovu gljivu sirovu jer može izazvati mučninu. Međutim, vrlo je ukusna i lagana kad se isprži.
Poljske pečurke rastu u zelenilu
Načelno ni u okusu ni u izgledu ne postoje velike razlike između poljskih pečurki koje rastu u prirodi i šampinjona iz trgovine, samo što su pečurke često znatno veće te su listići mlađih primjeraka crvenkasti, a ne tamni kao na šampinjonima koje redovito kupujemo. Te jestive gljive posebno se često mogu pronaći na slabo gnojenim livadama, šumskim čistinama, u dvorištima i parkovima.
Brezov djed ima bijelo-crni stručak poput breze
Brezov djed pripada porodici vrganjevki, a naziva se i pravi djed, dedek, obični hrapavac itd. Klobuk mu je svjetlosmeđe boje i polukuglastog je oblika dok god je gljiva mlada, no s vremenom se spljošti. Kao što je vidljivo iz naziva, brezov djed niče u blizini breza jer živi u simbiozi s tim drvećem. Stručak ove jestive gljive i izgledom podsjeća na brezinu koru sa svojom bijelom bojom i crnim ljuskicama. Nemojte se začuditi kad njegovo tvrdo meso potamni tijekom kuhanja. To nema nikakvog utjecaja na okus.
Velika gnojištarka je šparoga među gljivama
Velika gnojištarka izgledom podsjeća na šparogu. Duguljastog je oblika i ima vanjske ljuske, a pripada porodici pečurki. Ova je gljiva ukusna samo dok je mlada. Tijekom starenja potamni i počne ispuštati crnu tekućinu. Berite samo mlade primjerke valjkastog oblika. Starije gljive, koje se s vremenom prošire i potamne, odnosno počnu „kapati”, nisu otrovne, no nisu više ni ukusne.
Pravi smrčak pronaći će samo pravi znalci
Pronađete li ovu gljivu, pravi ste srećković. Pravi smrčak najskuplja je vrsta smrčka i često se prodaje u sušenom ili ukiseljenom obliku. Naime, riječ je o rijetkoj gljivi koju je teško pronaći. U nekim su zemljama smrčci zaštićeni te se stoga smiju brati samo u malim količinama za vlastite potrebe. Prepoznati ih možete po jedinstvenom bezobličnom klobuku koji svojom strukturom podsjeća na spužvu. Smrčci su posebno popularni u obliku finih umaka uz srednje pečeni juneći ili svinjski file.
Recepti za gljive: mogućnosti su brojne
Kad se nakon uspješne berbe vratite kući s punom košarom, postavlja se pitanje kako napraviti ukusno jelo od ubranih gljiva. Klasičan je recept umak od gljiva i vrhnja koji možete pripremiti od gotovo svih vrsta jestivih gljiva i jesti s knedlama, krumpirom ili tjesteninom. Gljive se također često upotrebljavaju u rižotu, na pizzi te u raviolima ili lazanjama. Budući da su čvrste i intenzivna okusa, u vegetarijanskoj i veganskoj kuhinji često služe kao zamjena za meso. Primjerice, ljubitelji vegetarijanskih odrezaka mogu upotrijebiti jestive gljive. U pripremi pečenih gljiva posebno su popularne gljive šampinjoni i vrganji, koji se poput mesa u bečkom odresku paniraju i zatim prže u vrućem ulju. I sunčanice i velike gnojištarke savršene su za prženje. Uz to sjajno idu kiselkasti umaci, kreme i preljevi kao što su remulada, tartar ili zeleni umak.
