Kozji sir: intenzivan doživljaj okusa

Kozji sir dostupan je kao svježi, odnosno meki sir ili sir s plijesni, a ovisno o sadržaju vode, i kao narezani ili tvrdi sir. Za različite sorte vrijedi sljedeće: što je kozji sir mlađi, to mu je okus blaži. Dodavanjem različitih začina omogućava se raspon koji seže od blago-kremastog sve do intenzivno-aromatičnog kozjeg sira.

Razlog zašto je sir od kozjeg mlijeka blistavo bijele boje

Kozje mlijeko sadrži manje kolesterola od kravljeg mlijeka. Osim toga, sir od kozjeg mlijeka puno je bjelji od istovjetnih sireva od kravljeg mlijeka. Razlog tomu je što se sadržani provitamin A nalazi već u obliku koji se može izravno probaviti u tijelu. Nešto gorči kozji okus kod dugo dozrijevana sira od kozjeg mlijeka izostaje zahvaljujući današnjim mljekarskim higijenskim standardima i suvremenim postupcima proizvodnje u najvećoj mjeri. Kozji sir po prirodi gotovo da uopće ne sadrži laktozu. Bogat je vitaminom B12 i sadrži 515 mg natrija, 158 mg kalija, 298 mg kalcija, 1,464 mg vitamina A, 0,2 µg vitamina B12 i 1,6 g željeza.

Povijest kozjeg sira seže 7000 godina unatrag. Na temelju predmeta u mezopotamskim i egipatskim grobnicama te antičkih prikaza i slika može se dokazati proizvodnja kozjeg sira već u ranom antičkom dobu. Stoga postoje dokazi da je pri tome riječ o najstarijem siru svijeta. U europskoj se povijesti kozji sir pojavljuje tek puno kasnije. Ondje se udomaćio najranije od 3000 do 1000 godina prije Krista.

Najjednostavniji je način upotrebe kozjeg sira kao nadjev na kruhu. Međutim, kozji sir može se i pržiti te, zajedno sa smokvama, pripremiti u obliku salate. Svježi kozji sir idealno je prikladan za pripremu kremastih umaka. Kozji se sir neotvoren na hladnom mjestu može čuvati u skladu s rokom trajanja. Nakon što se otvori, trebao bi se potrošiti u roku od tjedan dana.

Kozji sir bogat je vitaminima i mineralnim tvarima, a gotovo uopće ne sadrži laktozu – što je zanimljivo osobama s netolerantnošću na laktozu.