Mažuran: za kobasice i meso

Poput metvice, bosiljka i kadulje, mažuran pripada obitelji metvice. Upotrebljava se u svježem obliku, u kojemu je znatno aromatičniji, ali i kao sušeni začin, tada u nasjeckanoj i ribanoj inačici. Prefinjenog je okusa, blago slatkastog i pomalo gorkog. Njegov okus najviše podsjeća na vrtni čubar ili origano. Dok okus origana karakteriziraju eterična ulja i sadržani fenoli, tih složenih aromatičnih kiselina uopće nema u mažuranu, što objašnjava odstupanja u pogledu okusa i različit miris. Međutim, i mažuran sadrži eterična ulja. Njihov sadržaj može, ovisno o klimatskoj zoni, tlu i vremenu ubiranja, biti manji od jedan posto, no može se povećati i do 3,5 posto.

Mažuran je vrsta biljke koja izvorno potječe s Bliskog istoka i koja se ubraja u začinsko bilje, kojemu je potrebna topla klima za rast i razvoj svoje pune arome. Njegov naziv navodno proizlazi iz latinske riječi „amaracum”, odnosno iz grčkog pojma „amarakos”. Ovdje je u igri navodno bila i riječ „amor” („ljubav”) jer se mažuran već kod drevnih Grka smatrao biljkom boginje ljubavi, a u rimskoj književnosti bio je hvaljen kao afrodizijak. 

Zahvaljujući svojem izraženom okusu, mažuran dobro pristaje svim krepkim jelima. Dodatni su začini koji mu idealno odgovaraju posebno papar, lovor i borovica, no i češnjak te drugo bilje upotrebljava se u kombinaciji s mažuranom, poglavito u području Sredozemlja. Tako ga Talijani upotrebljavaju s češnjakom za krepke umake od rajčice; u Liguriji se, u kombinaciji s drugim biljem, upotrebljava u omiljenim paštetama u lisnatom tijestu te u povrtnim punjenjima.  Rok trajanja sušenog mažurana vrlo je dugačak. Kada je proizvod svjež, morao bi se potrošiti unutar tjedan dana. Preporučuje se čuvanje u pretincu za povrće hladnjaka.

Zbog sadržanih sekundarnih biljnih tvari te eteričnih ulja, tanina i gorkih tvari, mažuran se smatra ljekovitom biljkom. Eteričnim uljima pripisuju se, uz važne funkcije za miris i okus, raznolika djelovanja pogodna za zdravlje. Tako mažuran navodno olakšava tegobe sa sluzi i grčevima, jača želudac te ublažava bolove živaca. Mažuranu se pripisuje i antiseptičko djelovanje, no koje je, u usporedbi s, na primjer, lukom, prilično ograničeno.